Karen Jeppe
Karen Jeppe je rođena 1. jula 1876. godine u Gyllingu, Danska. Odgajana je u srednjeklasnoj porodici s jakim obrazovnim naslijeđem i duboko je bila oblikovana Grundtvigijanskim hrišćanskim vaspitanjem, koje je naglašavalo humanost i suosjećanje. Godine 1903., nakon što je duboko pogođena predavanjem o stradanju Jermena pod Osmanskim carstvom, pridružila se Njemačkoj orijentalnoj misiji u Urfi (danas Şanlıurfa, Turska) kako bi podučavala siročad jermenskih djece. Tečno govoreći šest jezika, brzo je postala upravnica sirotišta, pokazujući izuzetne organizacione sposobnosti i predanost svojoj misiji. Tokom Prvog svjetskog rata ostala je u Urfi, pružajući sklonište i pomoć Jermenima koji su bježali od progona. Godine 1918. vratila se na kratko u Dansku radi odmora, ali je 1921. nastavila svoj humanitarni rad, ovaj put u Alepu, Sirija, gdje je pod okriljem Lige naroda radila na spašavanju jermenskih žena i djece iz ropstva. Preminula je 7. jula 1935. godine u Alepu, Sirija, u 59. godini života. Naslijeđe
Karen Jeppe se slavi kao nacionalna heroina u Jermeniji i s ljubavlju je nazivaju „Danskom majkom Jermena“. Njena nepokolebljiva posvećenost jermenskom narodu u njihovim najmračnijim trenucima ostavila je neizbrisiv trag u historiji. U znak priznanja za njene napore, posthumno je odlikovana Kraljevskim zlatnim medaljom zasluga 1927. godine. Njeno naslijeđe nastavlja da živi kroz osnivanje šest jermenskih poljoprivrednih kolonija u Siriji, koje i danas podržavaju potomke onih kojima je pomogla. Također, Karen Jeppe College u Alepu stoji kao svjedočanstvo njene posvećenosti obrazovanju i jermenskoj zajednici. Utjecaj na polje
Rad Karen Jeppe nadilazio je tradicionalne misijske aktivnosti; bila je pionirka humanitarizma i zagovornica prava žena. Kroz svoju ulogu komesara Lige naroda, omogućila je oslobađanje približno 2.000 jermenskih žena i djece iz prisilnih brakova i ropstva. Njene inicijative u Alepu uključivale su osnivanje sirotišta, škola i centara za stručno obrazovanje, osnažujući žene i djecu da izgrade svoj život iznova. Njezini napori u stvaranju održivih zajednica putem poljoprivrednih kolonija obezbijedili su osnovu za prosperitet raseljenog jermenskog stanovništva u post-genocidnom periodu.
Zanimljive činjenice
- Tečno je govorila šest jezika. Karen Jeppe je brzo savladala jermenski, turski i arapski po dolasku u Urfu, pored danskog, njemačkog i francuskog. Njena jezična sposobnost omogućila joj je da izgradi duboko povjerenje sa lokalnim zajednicama i da se snađe u složenim političkim okolnostima.
- Skrivala je izbjeglice u vlastitoj kući. Tokom jermenskog genocida, Jeppe je riskirala život pružajući sklonište više od dvadeset jermenskih izbjeglica — uključujući svog usvojenog sina Misaka i njegovu suprugu — u svojoj kući na periferiji Urfe, svjesna da otkrivanje može značiti pogubljenje za sve.
- Pomogla je osnovati šest poljoprivrednih kolonija. Nakon genocida, Jeppe je imala ključnu ulogu u osnivanju šest agrarnih naselja za jermenske udovice i djecu u blizini Alepa. Ove kolonije postale su samoodrživa utočišta za raseljene porodice.
- Poznata je kao „Majka Jermena“. Među Jermenima u Siriji i šire, Karen Jeppe postala je omiljena figura i nacionalna heroina. Njena saosjećajnost i odlučnost donijele su joj ovo poštovano nadimak koji traje i danas.
- Koledž je nazvan u njenu čast. 1946. godine, jermenska zajednica u Alepu osnovala je Karen Jeppe Jermenski koledž, obrazovnu ustanovu koja i danas nosi njeno ime i nastavlja njenu misiju podrške kroz obrazovanje.
Primjeri njenog rada
Humanitarni rad Karen Jeppe bio je višestruk i značajan. U Urfi je podučavala siročad, organizirala radionice i poljoprivrednu obuku, potičući samodostatnost zajednice. Tokom jermenskog genocida, pružala je sklonište izbjeglicama, skrivajući ih u svom domu da ih zaštiti od deportacije. U Alepu je osnovala sirotišta i škole, a kao komesarka Lige naroda omogućila je spašavanje oko 2.000 žena i djece od ropstva. Saradnja s lokalnim beduinskim vođama omogućila je osnivanje jermenskih poljoprivrednih kolonija, pružajući raseljenim porodicama zemlju i sredstva za ponovno izgradnju života.